Baš mi došlo da kolutam očima, djelomično je offtopic, jedino.
Dakle, prije dva tjedna tankirao C5 do vrha u PU, došao do ZG, dva radna tjedna vožnji u i oko ZG, prekjučer krenuo za PU, do Ravne gore se tank konačno ispraznio (ne još do rezerve) pa stao 7-8 minuta (nije nam se piškilo, a kavu smo popili kod prijatelja u Karlovcu pa smo samo tankirali i nastavili) i tankirao do vrha.
Pa sad s tim gorivom od Ravne gore do PU, u subotu izlet do Mon Perin kampa pored Bala, danas izlet do Mont Madonne, Svetice, pored Šišana, pa PU do ZG. Sad mi pokazuje auto da je potrošio na tih blizu 400 km oko 1/3 tanka, prosjek 5,3 i da, mislim li istim ritmom dalje, imam za 1080 km.
Zašto kolutam očima?
Zato što me nastoje uvjeriti da je tih nekoliko litara dizla strašan udar na čist zrak i na globalno zagrijavanje i da, mislimo li kao vrsta preživjeti, trebam neko automobilsko govno s baterijom, cijene sa subvencijom koliko me ovaj C5 stajao bez ikakve subvencije.
Pa umjesto tih 20 litara u tri dana, trebam:
Petak napuniti baterije prije puta.
Pa u Ravnoj gori dopuniti.
Pa doći u Pulu prazan i, umjesto na tuš i telku, odmah na punjač i za koji sat po auto.
Pa subotu i nedjelju nekako pređem ta dva izleta, ali danas između izleta i povratka kući, jasno, na punjač. Pa u Ravnoj gori opet na punjač i onda, kad dođem kući opet.
Zar zaista proizvodnja struje za 6 (šest) punjenja nije veća šteta za okolinu od 20 litara dizla????
O nepraktičnosti da uopće ni ne pričam. Pa cijeli vikend bi se sveo na odlazak na punjače.
Ovako mali savjet kolegama, a čak i u Istri je to slabo poznato. Obiđite Mont Madonna napušteni kompleks utvrda.