Nyet. Ako si kupiš nešto što si želiš i uživaš u tome, zar nije to najbolje potrošen novac? 
Znam da je pitanje retoričko...Vrijedi li to 8.000€?
Očekivanja nisu problem, veći je problem da je tih auta, svih verzija, proizvedeno samo 20-tak tisuća pa ni izbor ne može biti velikiVisoka očekivanja su zaje*ana stvar, zar ne?
Lakše je birati djevojke po tom pitanju neg auto. Jer nije pi*ka sapun pa se troši.nije ti devojka
Potpuno se slažem sa svim, i već smo ti to sve maltene rekli kroz ovu temu.Ja kažem da pretjeruješ. Kupuješ izrazito rijedak auto kojeg i majka teško voli, a tražiš dlaku u jajetu.
Danas je taj auto isključivo igračka i hobi, tako da mislim da su ti kriteriji kontradiktorni. Pretjeruješ sa brojem vlasnika, servisnom povijesti, opremom, stanjem laka, limarije...
Takvi auti nisu za nekoga tko ne zna raditi na autu, tako da moraš odabrati što ti ide i to zanemariti. Ti znaš drkati po struji i gadgetima, tako da je moj savjet da nađeš limarijski zdrav auto koji nema većih mehaničkih problema, a za opremu, kozmetiku i slično ćeš lako, ipak kupuješ hobi.
Zato i ima 72 vlasnika, jer ga ljudi kupe jer im je fora, a kasnije nemaju love za gorivo, održavanje, a ne pomaže im ako ne razlikuju kuglu od krajnika, pa ga prodaju idućem takvom.
Takav auto (bilo da je C6 ili Alfa GTV6), se kupuje tako da ga odeš vidjeti i znaš šta gledaš. Nemaš neki checklist, nego po iskustvu i osjećaju znaš vidjeti jel dobar ili nije. Može imati rupu u podu i krov i haubu stradale od tuče, i biti super primjerak kojeg se sa malo švasanja složi da je beba, a može imati svu povijest i playstation u naslonu za glavu, a da je grob.
Postoji klijentela koja kupuje avion primjerke za izlog u garaži, ali ta ne gleda cijene.