Prvi auto koji sam vozio je bio Renault 4, porodični, kupljen nov 1982. godine...
Auto je IMA ZADNJA VRATA BEZ MOGUÆNOSTI OTVARANJA PROZORA, doša JE bez ikakvog tapecirunga, lipili smo s ljubavlju teolom tepih po njemu... :wub:
Ima je par sudara, kad ga je pogodilo nazad, cili kut smo pilali pa varili sa drugoga... Nikad nije palo na pamet rješit ga se... Život je završia kod mene, tamo neku godinu iza 2005. nakon šta su na tehničkom tražili da ga cilog opituran jer je ima više boje ruzine koja se cidila sa miljun mista, nego originalne bile kave... Bisan san tu zadnju godinu otiša doma sa tehničkog, naša prestaru original boju, jednokomponentnu, osušenu, ulija mrvu nitra, uzea pinel i udri direkt po njemu... Proša taj tehnički, ali kako već godinama nisan ima kontakt bravu (posuđiva za svaki tehnički od punca sa njegovog GTL-a) nego palija na prekidač i botun, a ima svakakvih doživljaja (najistaknutiji je kad su mi na tehničkom otpala vozačeva vrata, pa san brokvom u vanjske šarke spasija stvar), nisan ga više registrira... Nije mi se dalo više zezat...
Prvi baš MOJ auto je bio... Citroen GS iz 1980-te...!
Uzeo ga 1997. i sredio bombe i trap... Još neke sitnice, bazu karburatora vario u škveru, inox lonac (valjda također napravljen u škveru) isto varija jer je bija zinija na jedan var, lipija silikonom X puta staklo od fara jer bi ispalo na semaforu, KLANG!!! i onda izađeš i pokupiš ga, pa opet zalipiš...

Prodao ga krajem 2000-te i od onda mi fali hidraulika... Ostala u srcu... Ko zna, možda opet... Jednom...
P.S. evo jedan lipi tekstić odakle san maznija fotku GS-a, nadam se da vlasnik fotke neće zamirit...
www.autoslavia.com/kada-avangarda-postane-tradicija/