Kontejner nedaleko, a na dnu...
Skandalozni naputak djelatnice Mirovinskog: Hrvatska je završila u smeću jer Hrvati imaju najveća socijalna primanja i najveće plaće, dok u isto vrijeme najviše ljenčare! Ako volite Hrvatsku, odreći ćete se socijalnih davanja, dopustit ćete da vam drastično srežu mirovinu i plaću te nakon svega izvaditi Hrvatsku iz smeća!
Prošli je tjedan Monitor.hr objavio kratku ispovijest gospođe koja je nedavno otišla u mirovinu. U pismu se požalila kako živi od 1020,64 kuna mirovine, nakon što plati 900 kuna za režije.
"To podijeljeno s 30 dana iznosi 34 kune dnevno!", izračunala je čitateljica i onda otkrila kako ju je djelatnica na šalteru kod izračuna mirovine, nakon uvida u mizeran saldo, pitala "Je li mi daleko do prvog kontejnera?!"
Budući da je vijest prenesena u skraćenom obliku, po prvi puta vam predstavljamo kompletni transkript razgovora između gospođe i djelatnice u državnoj službi koja ju je ljubazno uputila na kontejner.
Dakle:
- Gospođo, je li vam daleko do prvog kontejnera?
- Molim?!
- Kažem: nadam se da vam je kraj kuće kontejner.
- Kako se usuđujete? Gdje vam je šef?! Želim pričati s vašim šefom!
- Gospođo, smirite se. Ispričavam se ako sam vas nečim uvrijedila, to mi doista nije bila namjera. Samo sam mislila da volite Hrvatsku...
- Molim!? Ja ovakva poniženja više neću trpjeti. Neću dopustiti da me svaka šuša bahato vrijeđa! Ja...
- Gospođo, opet se ispričavam. Samo vam prenosim što piše u novinama. Evo tu, na ovom mjestu. Dakle, "Hrvati ne žele raditi, uživaju u povlasticama i novcu države, a imaju najveće plaće u regiji."
- Ali kakve veze ima vaš komentar o kontejneru s novinskim napisom?!
- Ima itekakve veze, ako vam pročitam sljedeći naslov. Dakle, Hrvatska je završila u smeću.
- I dalje mi nije jasno što time želite reći?
- Jasno je k'o dan: Hrvatska je završila u smeću jer Hrvati imaju najveća socijalna primanja i najveće plaće, dok u isto vrijeme najviše ljenčare! U prijevodu: ako volite Hrvatsku, odreći ćete se socijalnih davanja, dopustit ćete da vam drastično srežu mirovinu i plaću te nakon svega izvaditi Hrvatsku iz smeća!
- Èujte, meni je pun kufer da mi imbecili s novinskih naslovnica sole pamet oko toga što i koliko zaslužujem nakon 35 godina rada...
- Oni vam ne poručuju da ste radnik, već da ste Hrvat. Dok vam utjeruju krivnju i rezove u kosti, apeliraju na vaš patriotski nerv temeljem kojeg ćete sebične interese podrediti Domovini. Razumijete?
- Ne, ne razumijem!
- Evo vam primjer. Prije pet dana mi je došao jedan gospodin u četrdesetim godinama samo kako bi mi kazao da je, nekoliko dana nakon što je otpušten, postao gorljivi domoljub. Ispričao mi je da je pronašao Hrvatsku na dnu kontejnera pored svoje kuće. Hrvatsku je našao duboko ispod zgužvanih novina s kojih su vrištali apeli: "racionalizacija, deregulacija, fleksibilizacija, rezanje javnog sektora!". Morao se potom probiti kroz razne uvozne splačine umotane u Konzumove ambalaže da bi konačno, na samom dnu kontejnera, došao do nje... Nakon što ju je pronašao, slavodobitno je uzviknuo: "Imam Hrvatsku"!
- Kako je izgledala Hrvatska?
- Pa, dosta slično polulitrenoj plastičnoj flaši na kojoj je pisalo Jana.
- O čemu vi, pobogu, pričate?!
- Kako ne shvaćate? Otkad je Hrvatska u smeću, gospodin više ne promatra prebiranje po kontejnerima kao klasnu nužnost, već kao domoljubnu dužnost. Da bi postao pravi Hrvat, morao je doseći samo dno kontejnera. Jel shvaćate koja je to žrtva za Domovinu?
- Ne shvaćam.
- OK. Evo i drugog primjera. Prije četiri dana na šalter mi je došao čovjek u pedesetim godinama samo da bi mi kazao kako je, nekoliko dana nakon što je otpušten, posao gorljivi domoljub. Ispričao mi je da je u zadnji tren oteo Hrvatsku iz ruke nekom Srbinu, nakon što ga je pronašao da mu kopa po kontejneru ispred kuće.
- Zašto je, pobogu, to učinio?
- Zašto što je vraćanju Hrvatske prišao iz pozicije Hrvata, a ne radnika(odnosno neradnika). Nije dopustio da mu stranac na kućnom pragu otima Hrvatsku, odnosno posao, odnosno jedno te isto!
- Èujte, gospođo, vidim da me zajebavate. Nemam ja vremena za ovakve gluposti...
- Ne. Potpuno sam ozbiljna. Slušajte ovu priču: Prije tri dana mi je došao čovjek u srednjim šezdesetima, veli da bi u mirovinu, pa sam ga poslala na obližnji kontejner.
- Što vam je rekao? Je li vas poslao u neku stvar?
- Ne. Došao je dan poslije da mi zahvali zbog pronalaska Hrvatske i kaže kako mu je od tog trenutka potreba za jelom i pilom nestala. Rekao mi je doslovno ovo: "Zvuk želuca više ni ne čujem od zavodljivih tonova nacionalne himne, tijelo mi se poji iz izvora nacionalnih mitova, domoljubni adrenalin mi kola venama, a plemenska vatra mi grije tijelo. Što će mi gotovina kad imam Gotovinu?"
- Što je onda ona baka koju sam vidjela ispred ove zgrade?
- Koja?
- Ona što upravo dlijetom i čekićem obija zaleđeni poklopac kontejnera?
- Ona vam je radikalni nacionalist! Nego, niste mi odgovorili je li vam daleko do prvog kontejnera?
- Nije. Ali, znate što? Vi meni lijepo dajte državu, a vama ću prepustiti Domovinu...
http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/kontejner-nedaleko-a-na-dnu