Osim psihološkog efekta u smislu: "Nemam baš goriva u autu, pa se ne mogu vozit." vožnju na rezervi i općenito u donjoj polovici skale ne shvaćam. Tak i tak tenkiraš koliko potrošiš.
Ja uvijek točim pun rezervoar, a vozim tako dok ne padne na otprilike pola. Također, uvijek imaš goriva za nedajbože i možeš voditi evidenciju prosječne potrošnje (najpreciznije moguće).
Iznimke su duga putovanja gdje ga onda više "cijedim".
Samo sam jednom došao do rezerve i to zato što sam već bio na Slavoniki, prošao Ðakovo, tak da sam bio 30ak km od kuće, a vraćao se sa dugog puta, pa mi se nije dalo gubiti 15ak minuta da stanem na benzinsku na autoputu.