Po godinama taman, još ak dobro kuha - svaki stranac bu nju zel.
Dalibor, vidiš kaj ti je život - jbg, zato svi glave skupa.
Ma ne, to se događa nekom drugom,to se ne događa nama.
Neka se nitko ne nađe uvrijeđen i prozvan, ali moram reći iz vlastitog iskustva da onaj tko zna i želi raditi se i na pošten naćin može snaći. Nama je jedini problem državni harač i stara naša formula u kojoj za isplatiti radniku 3,000 moram zaraditi skoro 6,000. Što je abnormalno i ne koristi nikome. Niti poslodavcu, niti radniku (manja plaća), a konačno niti državi koja postaje nezanimljiva sviježem kapitalu zbog visokih izdvjanja (krajnji rezultat gospodarska stagnacija i propadanje, ali to svi znamo jer tome upravo svjedočimo).
Drugo, naša sveregulatorna država upliće prste i dirigira maloumne stvari poput nalaganja privatnom TV nakladniku oko titlovanja (srpskih?) filmova, a s druge strane nije sposobna predviđati potrebna tržišna zanimanja (o kojima praktično ovisi), odnosno stimulirati odabir deficitarnih zanimanja poput liječnika, profesora matematike, dipl. ing. strojarstva i dalje da ne nabrajam. Ali zato imamo na burzi tisuće i tisuće profesora povijesti, dipl. ekonomista, dipl. pravnika, politologa, itd. čije je školovanje također subvencionirano iz našeg novca prikupljenog kroz porez.
Svi redom kažu studirali smo iz ljubavi/vlastitog gušta/raznih iracionalnih interesa, itd... Ježiga, iz ljubavi ili vlastitog gušta ti sutra nitko neće isplatiti plaću.
Znam da ovo može zvučati grubo nekome, ali to je realnost svugdje u svijetu. Svakako da treba birati zanimanje prema afinitetima i sposobnostima. Naravno da nećeš se školovati i studirati za nešto za što ti puca neka stvar i za što nemaš talenta, ali u obzir treba uzeti i rentabilnost struke. Pa, tako gledam studente i njihove transparente; kažu "znanje nije roba", a što je onda? Na tržištu rada vaše znanje i vještina JESU ROBA i njome zarađujete.
Drugi je par rukava činjenica da naši (mladi) znanstvenici svoje ambicije ostvaruju u inozemstvu i u šriem smislu podižu vrijednost inozemnog društva. To
JEST problem države, tj. vlade. Nesretna činjenica da mlada dama ne može pronaći posao
jest problem tržišta rada. I tu je razlika.
Ne pravim se pametan. Možda griješim u svemu napisanom. Samo, praktično iskustvo me uči suprotnome.
