Ax boy
Well-known member
Bio je Vukovar. Bio je grad. Imao je svoju Vuku i svoju obalu Dunava. Imao je svoje barokne palače i svoje trgove. Svoje ulice i mostove, drvorede i parkove. Imao je svoje dvorce i tvornice, predgrađa i nebodere. Imao je sedamsto godina i osamdeset tisuća stanovnika. Bio je Vukovar. Bio je grad. 
.
Na današnji dan 18.11.1991., srbočetničke jedinice, namjerno kažem tako jer ( nije to bila nikakva jna, niti jugoslavenska, niti narodna jer je pucala i ubijala svoj narod a pogotovo nikakva armija jer prava vojska ne razara, ne ubija, ne pljačka, ne kolje, ne siluje, ne masakrira narod svoje zemlje koju "kao čuva i brani njene granice". Takve zločine rade samo bande i zvijeri. Osobe bez imalo srca i duše. Zločini počinjeni padom i neposredno nakon pada Vukovara... Rekao je jedan mudar i hrabar čovjek : To se nije moglo narediti, to je djelo samog vraga i sotone. To je prelazilo granice same mržnje prema hrvatskome narodu...
Pao je nakon 87 dana, nakon 3 mjeseca neprekidnog granatiranja Vukovara
Naši su se ljudi, naši vojnici hrabro borili za svaku kuću, ulicu, trg, park.
Nisu ga četnici mogli nikako osvojiti dok ga nisu u potpunosti razorili.
Vukovar 1991. :
Protjerano je nesrpsko stanovništvo. Ljudi su izbačeni, istjerani iz svojeg grada, svojih domova. Samo zato što su Hrvati, jezivo
Međutim ima jedna stvar i istinita činjenica :
Nije osvojen nikada - kako neki krivo govore jer zdravom logikom i zdravim ljudskim razmišljanjem... Ne osvaja se ruševina niti išta znači ući u razoren grad, kao neki "osloboditelj". Od koga i od čega?? On je jednostavno razoren do zadnje cigle. Tek su tada uspjeli ući u njega. Jednostavno su to postale ruševine i ući u takav grad, smijući se i "biti ponosan" na razaranje svojeg dojučerašnjeg grada ali i grada u koji su neki došli izdaleka uništavati ga i ubijati ljude, znak je i odraz najvećih barbara i terorista kakvih bih se i sami Turci iz vremena Osmanlijskog carstva sramili i zgražali...
Vječna slava i hvala svim hrabrim ljudima, hrvatskim vojnicima i vojnikinjama koji su dali ono najvrijednije što su imali a to je zdravlje ali nažalost neki i život kako bi Lijepa naša bila slobodna, samostalna i neovisna i kako bi njihova djeca živjela i stvarala novu i ljepšu budućnost.
Grad je možda razoren, kuće i zgrade srušen ali ono stvarno i istinski važno a to je naša duša i srce, srce svih Hrvata, naš duh. Ono što krvnici u sebi nisu nikada imali. To jednostavno srpski agresor nikada nije uspio srušiti niti ubiti..
Grad, to ste vi.
18.11.1991.- 18.11.2020.
Nikada, nikada zaboraviti !!!
Bože čuvaj Hrvatsku, naš stoljetni dom
. Na današnji dan 18.11.1991., srbočetničke jedinice, namjerno kažem tako jer ( nije to bila nikakva jna, niti jugoslavenska, niti narodna jer je pucala i ubijala svoj narod a pogotovo nikakva armija jer prava vojska ne razara, ne ubija, ne pljačka, ne kolje, ne siluje, ne masakrira narod svoje zemlje koju "kao čuva i brani njene granice". Takve zločine rade samo bande i zvijeri. Osobe bez imalo srca i duše. Zločini počinjeni padom i neposredno nakon pada Vukovara... Rekao je jedan mudar i hrabar čovjek : To se nije moglo narediti, to je djelo samog vraga i sotone. To je prelazilo granice same mržnje prema hrvatskome narodu...
Pao je nakon 87 dana, nakon 3 mjeseca neprekidnog granatiranja Vukovara
Naši su se ljudi, naši vojnici hrabro borili za svaku kuću, ulicu, trg, park.
Nisu ga četnici mogli nikako osvojiti dok ga nisu u potpunosti razorili.
Vukovar 1991. :
Protjerano je nesrpsko stanovništvo. Ljudi su izbačeni, istjerani iz svojeg grada, svojih domova. Samo zato što su Hrvati, jezivo
Međutim ima jedna stvar i istinita činjenica :
Nije osvojen nikada - kako neki krivo govore jer zdravom logikom i zdravim ljudskim razmišljanjem... Ne osvaja se ruševina niti išta znači ući u razoren grad, kao neki "osloboditelj". Od koga i od čega?? On je jednostavno razoren do zadnje cigle. Tek su tada uspjeli ući u njega. Jednostavno su to postale ruševine i ući u takav grad, smijući se i "biti ponosan" na razaranje svojeg dojučerašnjeg grada ali i grada u koji su neki došli izdaleka uništavati ga i ubijati ljude, znak je i odraz najvećih barbara i terorista kakvih bih se i sami Turci iz vremena Osmanlijskog carstva sramili i zgražali...
Vječna slava i hvala svim hrabrim ljudima, hrvatskim vojnicima i vojnikinjama koji su dali ono najvrijednije što su imali a to je zdravlje ali nažalost neki i život kako bi Lijepa naša bila slobodna, samostalna i neovisna i kako bi njihova djeca živjela i stvarala novu i ljepšu budućnost.
Grad je možda razoren, kuće i zgrade srušen ali ono stvarno i istinski važno a to je naša duša i srce, srce svih Hrvata, naš duh. Ono što krvnici u sebi nisu nikada imali. To jednostavno srpski agresor nikada nije uspio srušiti niti ubiti..
Grad, to ste vi.
18.11.1991.- 18.11.2020.
Nikada, nikada zaboraviti !!!
Bože čuvaj Hrvatsku, naš stoljetni dom
