Èesto koristim kotrljanje u leru, jednostavno to volim, motor troši nešto malo goriva, to je istina, ali ne koči motorom, pa mi se čini da je ipak na kraju u nekoj (drugoj, trećoj?) decimali isplativo. Glavno pitanje nije ušteda tokom kotrljanja u leru, nego što si kasnije napravio s tom energijom kretanja koju si prikupio kotrljanjem na nizbrdici. Ako si s njom preletio sljedeću uzbrdicu u leru, onda je dobar posao napravljen, ako si nakon toga naglo zakočio, pa ubrzao, onda cijela priča nema smisla i zapravo si potrošio više i goriva i kočnica i truda i živaca. No, gorivo se ipak štedi drukčije, a ne pukim kotrljanjem u leru.
Na nizbrdicama nisam u leru, odnosno, jesam samo na vrlo blagim nizbrdicama; čim auto vožnjom bez gasa u brzini može održavati postignutu brzinu, vozim se tako, jer tako ipak ne troši ništa. Da je baš opasno, slažem se jedino u slučajevima kada se na nizbrdici pustiš prebrzo ili u gustom prometu. Jasno da magla, kiša, snijeg, poledica... nisu uvjeti za kotrljanje u leru.
Naročito je važno paziti da kotrljanjem u leru ne iritiraš nekog iza sebe i na bilo koji način ne zbunjuješ druge vozače, a i inače način vožnje s kotrljanjem u leru zahtijeva veliku pažnju i koncentraciju i osobno ne preporučam nikome da se time koristi.
Vezano uz temu... Dok sam se nekad davno zanimao za natjecanja u štedljivosti, zanimljiva mi je bila tehnika koju su tada koristili vrhunski natjecatelji, vožnjom nizbrdo s ugašenim motorima, a da ne bi ostali bez upravljača i kočnica, povremeno su s ugašenim motorom ubacivali u brzinu i laganim klizanjem kuplunga dobili dovoljno energije da se kočnice i volan previše ne otvrdnu. Brrr... E to nisam nikad probao ni na najpraznijoj cesti, a ni neću.
Zapravo, nisam siguran da li uopće današnja tehnološka rješenja upravljanja i kočenja i omogućavaju takvo što?