jura
New member
Eto da se i ja malo uštekam u raspravu riskirajući da mi neki nabrijani Citroenaš odvali protunapad. Dakle, situacija je, gledana iz mog ugla, ovakva. Ustaneš u ponedjeljak ujutro, izlazeći iz sobe prema kupatilu nagaziš na dječji autić, tiho opsuješ i odlučno kreneš dalje lagano šepkajući. Ulaziš u kupatilo ali krivo procjenjuješ kut ulaska i malim prstom na već ranjenoj nozi odvaljuješ štok kupaonskih vrata. Sam sa sobom se boriš da ne zaurlaš od bolova, grizeš jezik da ne probudiš ženu i klinca, odrađuješ rutinsko pišanje, brijanje, tuširanje. Jbg, baš dok si se ti tuširao bojler je napokon ispustio dušu do kraja i mlaz hladne vode prekida idilu. Ponovo opsuješ ne vjerujući kako se dan tako surovo šali sa tobom. Brišeš se, oblačiš čisti veš, namigneš svom odrazu u ogledalu, oh, godine polako ostavljaju trag na tvom licu. Opsuješ. U kuhinji stavljaš vodu za kavu, usput režeš šnitu kruha za doručak, potegneš nožem po palcu, standardno opsuješ po peti put, kuhaš kavu, sad već polako kaaniš. Mrziš kasniti na posao ponedjeljkom ali jednostavno nema pomoći. Točiš kavu u šalicu, šlampavo ti se omakne đezva pa dio vrele tekučine završi točno na istom mjestu gdje je malo prije nož ostavio trag. Aaaaaah, peče!!!! Psuješ, naravno. Uzimaš mlijeko iz friždera, doljevaš ga u kavu ali iz tetrapaka ispadne gusti bijeli komad kiselog mlijeka. Opsuješ, bacaš kavu u sudoper usput zaflekaš kravatu i košulju. Sad si već na rubu živaca. Presvlačiš se, odustaješ od kave i doručka, izjuriš iz stana, liftom se spuštaš u prizemlje, vadiš iz džepa ključeve od auta. Odjednom si potpuno smiren, nirvana te obuzima kad na parkiralištu ugledaš svoj novi Citroen. Sjedaš u njega zatvaraš vrata i resetiraš jutro.
Scena prva. Ustaješ iz kreveta, pogledaš kroz prozor na parkiralište. Možež se zakleti da ti je namignuo. I cijeli scenarij prvog jutra nestaje, otkriva se idilična slika svijeta u kojem možeš sve.
Znam da ovo nema veze s temom ali ima ono što ću sada reći. Naime, u poplavi konfekcijske proizvodnje vozila jedina stavka koja je meni bitna je strast koju osjećam gledajući auto koji namjeravam kupit. Ne osjetim li klik na prvu to nije auto za mene. Šta vrijedi da je auto pouzdan, jeftin, da malo troši i šta ja znam šta, ako tu nema strasti. Kvaliteta je manje više svima ista, potrošnja također, ali niti jedna druga marka automobila za mene nema tu karizmu koju Citroen u sebi nosi od samog početka. Jbg, ja ne biram glavom, biram srcem...
Scena prva. Ustaješ iz kreveta, pogledaš kroz prozor na parkiralište. Možež se zakleti da ti je namignuo. I cijeli scenarij prvog jutra nestaje, otkriva se idilična slika svijeta u kojem možeš sve.
Znam da ovo nema veze s temom ali ima ono što ću sada reći. Naime, u poplavi konfekcijske proizvodnje vozila jedina stavka koja je meni bitna je strast koju osjećam gledajući auto koji namjeravam kupit. Ne osjetim li klik na prvu to nije auto za mene. Šta vrijedi da je auto pouzdan, jeftin, da malo troši i šta ja znam šta, ako tu nema strasti. Kvaliteta je manje više svima ista, potrošnja također, ali niti jedna druga marka automobila za mene nema tu karizmu koju Citroen u sebi nosi od samog početka. Jbg, ja ne biram glavom, biram srcem...