Citro roman

[jura]

Eto da se i ja malo uštekam u raspravu riskirajući da mi neki nabrijani Citroenaš odvali protunapad. Dakle, situacija je, gledana iz mog ugla, ovakva. Ustaneš u ponedjeljak ujutro, izlazeći iz sobe prema kupatilu nagaziš na dječji autić, tiho opsuješ i odlučno kreneš dalje lagano šepkajući. Ulaziš u kupatilo ali krivo procjenjuješ kut ulaska i malim prstom na već ranjenoj nozi odvaljuješ štok kupaonskih vrata. Sam sa sobom se boriš da ne zaurlaš od bolova, grizeš jezik da ne probudiš ženu i klinca, odrađuješ rutinsko pišanje, brijanje, tuširanje. Jbg, baš dok si se ti tuširao bojler je napokon ispustio dušu do kraja i mlaz hladne vode prekida idilu. Ponovo opsuješ ne vjerujući kako se dan tako surovo šali sa tobom. Brišeš se, oblačiš čisti veš, namigneš svom odrazu u ogledalu, oh, godine polako ostavljaju trag na tvom licu. Opsuješ. U kuhinji stavljaš vodu za kavu, usput režeš šnitu kruha za doručak, potegneš nožem po palcu, standardno opsuješ po peti put, kuhaš kavu, sad već polako kaaniš. Mrziš kasniti na posao ponedjeljkom ali jednostavno nema pomoći. Točiš kavu u šalicu, šlampavo ti se omakne đezva pa dio vrele tekučine završi točno na istom mjestu gdje je malo prije nož ostavio trag. Aaaaaah, peče!!!! Psuješ, naravno. Uzimaš mlijeko iz friždera, doljevaš ga u kavu ali iz tetrapaka ispadne gusti bijeli komad kiselog mlijeka. Opsuješ, bacaš kavu u sudoper usput zaflekaš kravatu i košulju. Sad si već na rubu živaca. Presvlačiš se, odustaješ od kave i doručka, izjuriš iz stana, liftom se spuštaš u prizemlje, vadiš iz džepa ključeve od auta. Odjednom si potpuno smiren, nirvana te obuzima kad na parkiralištu ugledaš svoj novi Citroen. Sjedaš u njega zatvaraš vrata i resetiraš jutro.


Scena prva. Ustaješ iz kreveta, pogledaš kroz prozor na parkiralište. Možež se zakleti da ti je namignuo. I cijeli scenarij prvog jutra nestaje, otkriva se idilična slika svijeta u kojem možeš sve.




Znam da ovo nema veze s temom ali ima ono što ću sada reći. Naime, u poplavi konfekcijske proizvodnje vozila jedina stavka koja je meni bitna je strast koju osjećam gledajući auto koji namjeravam kupit. Ne osjetim li klik na prvu to nije auto za mene. Šta vrijedi da je auto pouzdan, jeftin, da malo troši i šta ja znam šta, ako tu nema strasti. Kvaliteta je manje više svima ista, potrošnja također, ali niti jedna druga marka automobila za mene nema tu karizmu koju Citroen u sebi nosi od samog početka. Jbg, ja ne biram glavom, biram srcem...

 

[Zdravac]

Re: Kupovina novog C4

...scena druga;
...nježno stavljaš ključ u bravu, okrečeš na kontakt i u stanju nirvane gledaš blagodati kontrolnih lampica i sa zadovoljstvom razmišljaš koliko puno opreme i opcija u autu imaš. Nekoliko sekundi uživaš u tome beskrajno ispunjenom prizoru, i čekaš da se sve pogase, kako bi mogao startati božanstvo od motora...

- Kad odjednom nešto čudno odvuče tvoju pozornost, i u čuđenju se budiš iz nirvane. ...Jedna lampica je ostala svjetliti i onako snen i poluslijep s krmeljima pokušaš pročitati što piše...

- ANTIPOLLUTION FAULTY --> SERVICE

- Svojim očima nemožeš vjerovati jer se možeš zakuniti da si ga sinoć ostavio u besprijekornom stanju, istome onakvom kako je i space shuttle pripremljen prije lansiranja u svemir.
...opet psuješ...
---------------------------------------------

- Sorry, morao sam
- Naravno da se šalim, i i sam sam vlasnik novog C4 i znam kakav je prelijepi osječaj dok sjedaš u njega, i voziš se nekamo, bilo gdje, jer svaka vožnja u njemu je nirvana!
(ali mogli bi zajedno raditi na nekoj noveli, hehehe)

 

[jura]

Jbg, sad kad si ovo postavio kao početak nekak i nema smisla nastavljat... Budemo počeli iz nova, na friškom bijelom papiru.... Al sutra, danas sam nazdravil preveć puta a gemišteki, tak lijepo hladni, sami su klizili niz grlo....

 

[Zmix]

Jbg, sad kad si ovo postavio kao početak nekak i nema smisla nastavljat... Budemo počeli iz nova, na friškom bijelom papiru.... Al sutra, danas sam nazdravil preveć puta a gemišteki, tak lijepo hladni, sami su klizili niz grlo....

Sad je momenat! Piši, piši, piši...

 

[jura]

Bio je to jedan od onih tmurnih dana, onih koje čim prođu zaboravim... Ali ovaj nikako da prođe. Kazaljka na satu, zakleo bih se, savijala se pod teretom vremena ali nikako da preskoći na slijedeču minutu, tik-tak nbikada nije odzvanjao sporije... Kava se hladila u šalici ali ni za nju nisam imao volje, možda da trgnem nešto iz one boce za posebne prilike što je tako ljubomorno skrivam u dnu ormara? Ma ne, to ću kasnije, samo da prođe ovaj dan, bar onaj njegov dio dok stari veker ne odbije 15. sat. Osječam se kao divlja zvijer zatvorena u malom kavezu, ova četiri zida kao da su rešetke koje me drže unutra kad bih htio van... Nebo se nadvilo nad gradom svojim sivim, teškim plaštom, kao da to nije dovoljno prve kapi su zabubnjale po prozoru....