Mislav
New member
Pošto sam osvježio svog Citrusa sa remontom kako ovjesa tako i motora pa da iskušam malo ruku svojih djelo, moja polovica i ja smo se odlučili za malu avanturu do Londona.
Uplatio sam sva moguća osiguranja i Hak ako pila nenadano rikne, set alata, dihtung glave,djelovi motora,remenje, sve što hoće riknuti,2 rezervne gume sa zračnicama te set za reparaturu, sajle gasa i kuplunga, rezervna crijeva, sva su nova crijeva ali i to sam nosio u rezervi. Hidrauličnu i normalnu dizalicu, prostirku da ne ležim na podu itd... Poučeni prijašnjim iskustvom sve što sam mogao utovariti na njega sam utovario
Preko interneta smo odabrali smještaj i rezervirali kartu za trajekt 2 tjedna prije ukrcaja (jer su tada jeftinije) i preko viaMichelina odabrali rutu te učitali karte na tablet (Google maps). Večer prije sam natočio pilu s 95icom i kanister goriva ( u povratku da je lakše priviknem na naše gorivo da joj ne dođe kao šok)
Krenuli smo poslje posla, INA- Jakovlje sam kupio vinjetu za sloveniju 15 eura za 7 dana i zaputili smo se prema prijelazu Macelj na Maribor.
Na granici su odmah pipali jesam je zajepio ili sam je samo selotejpom priljepio
Odmah smo se iza granice smo uletili u radove, ograičenje 50 Kmh... i tako jedno 30 km. Napokon smo se dokopali granice što je zahtjevalu kupovinu Austrijske vinjete od 10 dana. Na granici s Austrijom na kojoj nije bilo ni psa, nakon 2 i pol sata savožnje našli smo se u Grazu.
Prosječna vožnja 100kmh, relativno sunčano sve ok. Nakon prolaska po obilaznici krenuli smo prema Minkenu
(Išli smo na Passau prijelaz)
Sa prvim spremnikom sam napravio cca 650 km, na putu prema Numbergu sam morao stati jer sam pogodio lisicu, izgubio sam dosta vremna za popravaka auta jer je odnjela unutarnji blatobran,branik je napukao, svinuo se vezni lim i zaštekao kotač. Brzinska sanacija štete vezicama, popnitnama i gas dalje prema Kolnu.
Autocesta po Njemačkoj je cijela u radovima i prepuna je rupa bolje su ceste u centralnoj Srbiji (bez uvrede) nego u kakvo je stanju sada Autobahn
U Köln smo se nadali naći smještali ali kako su svi kapaciteti bili popunjeni krenuli smo prema Aaschenu gdje smo na kraju našli jedan hotel koji nas je htio primiti
(malo bezazlene reklame )
Ujutro kad sm ose probudili i bacili nešto u kljun u strahu da nam ne pobjegne trajekt krenuli smo oko 8 ujutro u 400 km udaljenu luku Dunquerke.
Napokon nakon mukotrpnog traženja doka na kojem se ukrcajemo u trajekt, prolazak kroz carinu i granicu (sat vremena treba minimalno doći prije da bi se prošle procedure) uspjeli smo se ukrcati na ogromi ogromni trajekt, vozio sam se u svem i svačemu ali ovo je stvarno prava grdosija.
Pošto sam već izlaskom iz srednje Njemačke pozdravio se sa zadnjim Hr tablicama.
Na opće oduševljenje prisutnih Njemaca, Britanaca i francuza bili smo prava atrakcija sa našim saxom Vjerojatno nisu već godinama vidjeli takvu kramu da se vozi po cesti
Dvosatnom vožnjom trajekta pomaknuli smo satove unatrag i iskrcali se ...
Izlaskom sa trajekta došao je i izazov vožnje lijevom stranom, kružni tokovi i kompletan doživljaj nefunkcionalnosti volana na lijevoj strani
Nakon jedno 60 km se upalila rezerva apoštooni nemaju kao kod nas pumpe na autocesti nego moraš se isto kao u Njemačkoj skinuti se s autoceste na kružni tok i onda na "Services" - pumpa/kafić/dućan/BurgerKing/KFC
http://s1067.photobucket.com/user/prohaska924/media/14800898_1232911113422147_841089900_n_zpsg4zpwx0z.jpg.html?sort=3&o=11
Nakon 2 sata vožnje i svađe sa tetom iz GPS-a stigli smo u hotel koji se nalazio u blizini Subway-a za centar Londona.
Hotel iako plaćen suhim slatom bio je rupa totalna, sa zadružnom kupaonicom i sumljive čistoće ali ajde dalo se prespavati (Nema veze s oglasom na netu)
Prvi dan smo se gubili po subway-u dok smo pohvatal ikako se njime voziti te gdje i kako možemo koristiti dnevne karte.
Uglavnom smo posjetili sve atrakcije od London eye-a , Westminster Abby, Big Ben, Tower of london itd...
Potom smo krenuli do mog dobrog prijatelja u centralnu Englesku u Darby shire koji nas je ugostio na 2 dana.
Potom smo krenuli za grad Warwick gdje smo posjetili čuveni dvorac Warwick.
Nakon Warwicka smo krenuli za Oxford, mislim da nam je to i najveće razočaranje puta jer cjeli grad smrdi po pišalini i prepun je smeća bio. Išli smo se ogrepsti za neku turu po Oxfordu da vidimo gdje je sniman Harry Potter i na kraju najbolje šta se desilo je to da smo si kupili draga i ja Harry Potter čarape i hoddie majce na kojima piše Oxford :/
Da, nakon par dana u Engleskoj i dalje nismo znali na koju stranu gledati kad treba preči preko ceste bez da nas auto pokupi, onak kad su mi pričali drugi mislio sam si kak su idioti pa znaš da voze lijevom stranom pa računaš ....
ahaaaa znaš znaš, pa me skoro baba s haube skidala
Ugl kad voziš auto onda misliš cijelo vrijeme na to i onak kao da prvi puta vozim, od nervoze pa pgledaš kada skrećeš lijevo ili desno u kroju traku ući.
Ugl majka mi se naštucala
Na kraju dana napokon smo stigli u Dover, čekirali smo se u B&B hostel da odspavamo i sutradan se ukrcamo na trajekt pa na put doma
Fino smo se naspavali, komotno ustali oko 9 sati,prošetali se do grada da potrošimo poslijednje funte što su nam ostale u đepu, otišli na Fish&Chips koji je u potpunosti iznenadio moj želudac pošto sve što smo jeli više manje McDrek i ostale varijacije na temu ....
(Piše Port of Dover,ali se baš ne vidi )
Sat i pol prije na trajekt, u Duty- freee shopu na trajektu sam rasplakao blagajnicu sa šakom penija i centa kad sam kavu išao platiti, Dover ,Dunquirke i gas za našu Hrvatsku...
(škrt sam bio kupiti mph/km pa je isprintana verzija isto poslužila)
Napokon u Nedelju morao sam ponovno 15 e dati za Slovensku vinjetu jer je stara istekla i nešto prije ponoći stigli smo u Zagrebačku Dubravu
Home sweet home uglavnom, skoro 5000km u džepu i veliki osjećaj ponosa što je pila izdržala ovu avanturu...
Uplatio sam sva moguća osiguranja i Hak ako pila nenadano rikne, set alata, dihtung glave,djelovi motora,remenje, sve što hoće riknuti,2 rezervne gume sa zračnicama te set za reparaturu, sajle gasa i kuplunga, rezervna crijeva, sva su nova crijeva ali i to sam nosio u rezervi. Hidrauličnu i normalnu dizalicu, prostirku da ne ležim na podu itd... Poučeni prijašnjim iskustvom sve što sam mogao utovariti na njega sam utovario
Preko interneta smo odabrali smještaj i rezervirali kartu za trajekt 2 tjedna prije ukrcaja (jer su tada jeftinije) i preko viaMichelina odabrali rutu te učitali karte na tablet (Google maps). Večer prije sam natočio pilu s 95icom i kanister goriva ( u povratku da je lakše priviknem na naše gorivo da joj ne dođe kao šok)
Krenuli smo poslje posla, INA- Jakovlje sam kupio vinjetu za sloveniju 15 eura za 7 dana i zaputili smo se prema prijelazu Macelj na Maribor.
Na granici su odmah pipali jesam je zajepio ili sam je samo selotejpom priljepio
Odmah smo se iza granice smo uletili u radove, ograičenje 50 Kmh... i tako jedno 30 km. Napokon smo se dokopali granice što je zahtjevalu kupovinu Austrijske vinjete od 10 dana. Na granici s Austrijom na kojoj nije bilo ni psa, nakon 2 i pol sata savožnje našli smo se u Grazu.
Prosječna vožnja 100kmh, relativno sunčano sve ok. Nakon prolaska po obilaznici krenuli smo prema Minkenu
(Išli smo na Passau prijelaz)
Sa prvim spremnikom sam napravio cca 650 km, na putu prema Numbergu sam morao stati jer sam pogodio lisicu, izgubio sam dosta vremna za popravaka auta jer je odnjela unutarnji blatobran,branik je napukao, svinuo se vezni lim i zaštekao kotač. Brzinska sanacija štete vezicama, popnitnama i gas dalje prema Kolnu.
Autocesta po Njemačkoj je cijela u radovima i prepuna je rupa bolje su ceste u centralnoj Srbiji (bez uvrede) nego u kakvo je stanju sada Autobahn
U Köln smo se nadali naći smještali ali kako su svi kapaciteti bili popunjeni krenuli smo prema Aaschenu gdje smo na kraju našli jedan hotel koji nas je htio primiti
(malo bezazlene reklame
)Ujutro kad sm ose probudili i bacili nešto u kljun u strahu da nam ne pobjegne trajekt krenuli smo oko 8 ujutro u 400 km udaljenu luku Dunquerke.
Napokon nakon mukotrpnog traženja doka na kojem se ukrcajemo u trajekt, prolazak kroz carinu i granicu (sat vremena treba minimalno doći prije da bi se prošle procedure) uspjeli smo se ukrcati na ogromi ogromni trajekt, vozio sam se u svem i svačemu ali ovo je stvarno prava grdosija.
Pošto sam već izlaskom iz srednje Njemačke pozdravio se sa zadnjim Hr tablicama.
Na opće oduševljenje prisutnih Njemaca, Britanaca i francuza bili smo prava atrakcija sa našim saxom
Vjerojatno nisu već godinama vidjeli takvu kramu da se vozi po cesti 
Dvosatnom vožnjom trajekta pomaknuli smo satove unatrag i iskrcali se ...
Izlaskom sa trajekta došao je i izazov vožnje lijevom stranom, kružni tokovi i kompletan doživljaj nefunkcionalnosti volana na lijevoj strani
Nakon jedno 60 km se upalila rezerva apoštooni nemaju kao kod nas pumpe na autocesti nego moraš se isto kao u Njemačkoj skinuti se s autoceste na kružni tok i onda na "Services" - pumpa/kafić/dućan/BurgerKing/KFC
http://s1067.photobucket.com/user/prohaska924/media/14800898_1232911113422147_841089900_n_zpsg4zpwx0z.jpg.html?sort=3&o=11
Nakon 2 sata vožnje i svađe sa tetom iz GPS-a stigli smo u hotel koji se nalazio u blizini Subway-a za centar Londona.
Hotel iako plaćen suhim slatom bio je rupa totalna, sa zadružnom kupaonicom i sumljive čistoće ali ajde dalo se prespavati
(Nema veze s oglasom na netu)Prvi dan smo se gubili po subway-u dok smo pohvatal ikako se njime voziti te gdje i kako možemo koristiti dnevne karte.
Uglavnom smo posjetili sve atrakcije od London eye-a , Westminster Abby, Big Ben, Tower of london itd...
Potom smo krenuli do mog dobrog prijatelja u centralnu Englesku u Darby shire koji nas je ugostio na 2 dana.
Potom smo krenuli za grad Warwick gdje smo posjetili čuveni dvorac Warwick.
Nakon Warwicka smo krenuli za Oxford, mislim da nam je to i najveće razočaranje puta jer cjeli grad smrdi po pišalini i prepun je smeća bio. Išli smo se ogrepsti za neku turu po Oxfordu da vidimo gdje je sniman Harry Potter i na kraju najbolje šta se desilo je to da smo si kupili draga i ja Harry Potter čarape i hoddie majce na kojima piše Oxford :/
Da, nakon par dana u Engleskoj i dalje nismo znali na koju stranu gledati kad treba preči preko ceste bez da nas auto pokupi, onak kad su mi pričali drugi mislio sam si kak su idioti pa znaš da voze lijevom stranom pa računaš ....
ahaaaa znaš znaš, pa me skoro baba s haube skidala
Ugl kad voziš auto onda misliš cijelo vrijeme na to i onak kao da prvi puta vozim, od nervoze pa pgledaš kada skrećeš lijevo ili desno u kroju traku ući.
Ugl majka mi se naštucala
Na kraju dana napokon smo stigli u Dover, čekirali smo se u B&B hostel da odspavamo i sutradan se ukrcamo na trajekt pa na put doma
Fino smo se naspavali, komotno ustali oko 9 sati,prošetali se do grada da potrošimo poslijednje funte što su nam ostale u đepu, otišli na Fish&Chips koji je u potpunosti iznenadio moj želudac pošto sve što smo jeli više manje McDrek i ostale varijacije na temu ....
(Piše Port of Dover,ali se baš ne vidi
)Sat i pol prije na trajekt, u Duty- freee shopu na trajektu sam rasplakao blagajnicu sa šakom penija i centa kad sam kavu išao platiti, Dover ,Dunquirke i gas za našu Hrvatsku...
(škrt sam bio kupiti mph/km pa je isprintana verzija isto poslužila)
Napokon u Nedelju morao sam ponovno 15 e dati za Slovensku vinjetu jer je stara istekla i nešto prije ponoći stigli smo u Zagrebačku Dubravu
Home sweet home uglavnom, skoro 5000km u džepu i veliki osjećaj ponosa što je pila izdržala ovu avanturu...
